Tri Godine nakon Vespertine, Bjork se iz meteža svetske buke sklonila u herojsku atmosferu usamljenosti i načinila album sastavljen od glasova – Medulla. Uz pomoć i podršku grčkog i islandskog nacionalnog hora i ljudskih ritam mašina Rahzela i MC Dokake, Bjork je kreirala album mitske lepote i specifične atmosfere koju podgrevaju na nemim temama snimljeni instrumenti. Brehtovskom upotrebom jezika Godau nam je pokazao da jezik može da bude predmet filma. U postmodernoj relanosti zasnovanoj na membrani citata, reči su malaksale postajući Beketovim “ kapljicama tišine kroz tišinu ” . Na Medulli reči su često svedene na glas, a glas na jauk koji smelo udara debelim naslagama leda Islanda.
Uskovitlano komešanje glasova dok poslednji drhtaki uzdaha potresaju vazduh na Pleasure Is All Mine u blagosti daljine prostora i vremena prerastaju u glas usamljenog izvora na Show Me Forgiveness, oazi izvanredne tišine, mira i čistote.
Suprotni vetrovi Rahzelove tutnjave, grmljavine islandskog hora i bolerovskog lelujanja u glasu Bjork, sudarili su se na uglu jedne ulice u fenomenalnom komadu Where Is The Line, koji je i izvanredna refleksija čitavog izdanja utemeljenog na personifistikovanoj zapitanosti savremeneog čoveka: Koje su to naše granice? Prazninu oko srca života razbija specifični vokal Bjork koji zvuči kao milovanje mora na Vokuro. Na prvom siglu koji je Bjork izvela na otvaranju Olimpijskih igara u Atini 2004. Oceania Bjork je zagnjurila u samo središte mekote trenutka. Numera je i idealna za brojne remikse.
Submarine je tiho bnedenje okeana u Rahzelovoj interpretaciji, dok je poslednjim taktovima Desired Constellation blago zvuči na momente kao klasik Radioheada Idiotheque. Ishodište albuma je 2step gimnastika na Triumph Of The Heart. Zamerke za Medulla odnose se na pomalo trapavu selekciju numera i produkcijske omaške.
Od Pojave Bjork, Island je u pop stratosferu lansirao i sastave Gus Gus i Sigur Ross, a popularizovanju zemlje u Evropi doprineli su izleti Damona Albarna (Blur, Gorillaz) koji je centru Rejkjavika izgradio kuću i otvorio kafić.
I pored svih novotarija Bjork je još jednom prešla Rubikon bacivši pogled u nepregledne staklene dubine Islanda i snimivši Medullu. U kolaboraciji sa vokalnim instrumentarijom skupa sila koji udara sa svih strana stružući vazduh zvukom, Bjork je napravila album idealan za slušanje u smiraj sablasno lepe svetlosti još jednog potonulog dana.
Medulla je zaleđeno Komešanje jednog trenutka neponovljivog u svojoj unikatnoj neuhvatljivosti. Glas nekog udaljenog iskonskog izvora čiji otkucaji razbijaju iz samog srca Okeanije, u privatnom dijalogu autorke sa sobom i udaljenim carstvom stranih duša.