Otkada je vaskrsao iz pepela KMD-a i ponovo pronašao sebe kao MF Doom u kasnim devedesetim, glavni nitkov hip hopa je izgradio sebi novi identitet za skoro svaki projekat, menjajući likove, etikete i uloge barem nekoliko puta godišnje, ali postoji metod u ovom ludilu: Svaki deo MF Doom-ove multipne ličnosti odgovara specifičnim delovima njegovog kolosalnog talenta.
Za instrumentalne avanture, tu je njegova Metal Finger persona. Kada producira i povremeno repuje, ponekad glasom džinovskog čudovišta, Doom je King Geedorah. Kada udruži snage sa svojom srodnom dušom Madlib-om Doom je jedna polovina Madvillain-a. Ako striktno kida rime, onda se kreće pod pseudonimom Viktor Vaughn, Promenljivi Nitkov (Vaudeville Villain)
Ali svi ovi likovi “iskrivljenog” mozga pod metalnom maskom se ujedinjuju na izdanjima pod imenom MF Doom. Ovo je potpuno evidentno na Albumu “Mm.. Food?” oficijalnom pratiocu albuma “Operation Doomsday” iz 1999. godine i najviše iščekivanom nezavisnom hip hop izdanju od “Madvillainy” albuma. Ludo skrpljeno muzičko delo, povezano opsednutostima hranom, stripovima i supernitkovlukom, “Mm.. Food?” je na prvo slušanje manje zadovoljavajući od “Madvillainy”. Čini se kao da je analog King Geedorah-inog “Take Me To Your Leader”, album koji se poboljšava svakim novim preslušavanjem i čija simetrija i kohezija postaju uočljivi samo pri ponovnom i skoro opsesivnom slušanju. “Mm.. Food?” je uvrnut, amorfni album koji nekako liči na kulminaciju onoga prema čemu MF Doom teži u celoj svojoj karijeri. Moguće je da će Doom-ova genijalnost za igru rečima da ga jednoga dana napusti, da će time platiti danak svojoj produktivnosti, ali ipak na albumu “Mm.. Food?” ponovo je dokazao da se pravilo koje glasi: “povratak na scenu uništava umetnika”, ne odnosi na njega.