Pod pritiskom korporacijskog muzičkog ukusa i trendova koje nam servira muzička industrija u rasponu od zatupastog hip-hop-a do nu metala i punka iz tržnih centara za čije je slušanje potreban IQ jednak broju cipela , a sve u sklopu priprema globalnog stada za ostvarivanje “viših ciljeva” tzv novog svetskog poretka- sve što je progresivno ostaje u potpunoj defanzivi. Dolazi do pregrupisavanja i ispostavlja se da je duo najvitalnija rock formacija.
Dragi prijatelji predstavljam Vam The Kills.
Ne, oni nemaju politički angažovane tekstove, ali zar ima nešto subverzivnije od otvorenog razgovora o tamnoj strani ljubavi. VV aka Alison Mosshart je odrasla na sunčanoj Floridi, i mrzi sunce i plaže pune američkih penzionera. Posle boravka u punk bendu Discount, krajem 2000. godine ona, putem interneta, upoznaje zanimljivog momka iz Londona. To je bio Jamie Hince aka Hotel- tako su nastali The Kills. Posle razmene ideja putem neta, VV odlazi preko Atlantika da bi ubrzali stvari. 2001. godine snimaju prvi demo, a 2002. EP Black Rooster, nastupaju sa Le Tigre , i najzad 2003. godine objavljuju album koji je uzburkao rock scenu- Keep On Your Mean Side.
Drugi album “No Wow” muzički ne donosi ništa novo: minimalistička konstrukcija pesama sa blues- punk konotacijama, ovog puta sa malo više ritam mašina, i sa još malo mračnijom atmosferom. Naizgled primitivni i vrlo upečatljivi gitarski rifovi će vas vrlo brzo uvući u lepljivi kovitlac tuge,strasti, besa, iskorišćenosti i loših namera. Tu će vas sačekati sugestivni glas VV sa porukama kao što su: “Love Is A Deserter”, “I Hate the Way You Love” ili “If I'm So Evil, While You Satisfied...” (pesma “ Rodeo Town ” inače moj favorit na ovom albumu). Neizbežna su poređenja sa PJ Harvey , mada ovde imamo i nimalo beznačajan muški vokal u više pesama, a Hotel nas posebno prijatno iznenađuje u “Murdermile” u maniru velikih The Jesus and Mary Chain. Svakako treba pomenuti i očigledan uticaj “lika i dela” Patti Smith. U svetlu stalnog procesa devalvacije iskrenih ljudskih osećanja i vrlina u muzici, i negovanja samo materijalnih vrednosti (kao i vladavine entertaiment filozofije), ovaj album je neophodna inekcija života.