Fantastičan preokret dešava se u serijalu Mumija kada se spektakularna akcija seli u Aziju za sledeće poglavlje avanturističke seruje koja je inkasirala više od 800 miliona dolara u bioskopima širom sveta. Rob Koen, režiser akcionih hitova („The Fast and the Furious”, “xXx”), poziva publiku da iskusi zabranjenu zemlju u epskoj avanturi Mumija: grobnica Zmaja imperatora.
Brendan Frejžer ponovo igra istraživača Rika Okonela koji se ovoga puta bori protiv uskrslog kineskog imperatora (Džet Li) u epskoj avanturi koja nas vodi kroz katakombe drevne Kine, preko neonskih ulica posleratnog Šangaja sve do visokih Himalaja. Riku se u ovoj natprirodnoj akcionoj avanturi pridružuje njegov sin Aleks (Luk Ford), supruga arheolog Evelin (Marija Belo) i njen, pomalo nespretni, brat Džonatan (Džon Hana). I ovoga puta Okonelovi moraju da zaustave mumiju, probuđenu nakon 2000 godina stare kletve, koja preti da nemilosrdno zavlada svetom. Čarobnica Ci Juan (Mišel Jo), proklela je okrutnog kineskog Zmaja imperatora i njegovih 10.000 ratnika da večnost provedu u usnuli, da leže zaboravljeni eonima, zatočeni u glini kao ogromna nema glinena armija. Ali kada smeli avanturista Aleksa Okonela na prevaru nateraju da probudi vladara iz večnog sna, neoprezni mladi arheolog mora da potraži pomoć onih koji jedini znaju više od njega o obračunavanju sa živim mrtvacima - svojih roditelja.
Kada se imperator vrati u život, naši heroji shvataju da je njegova želja da vlada svetom tokom milenijuma postala još veća. Harajući Dalekim istokom nezamislivim natprirodnim moćima, mumija imperatora pokreće svoju nezaustavljivu legiju iz drugog sveta ... osim ako ga Okonelovi prethodno u tome ne spreče.
Avantura se seli na istok: trijumfalni povratak Okonelovih
U predgovoru knjige napisane uz film režiser objašnjava svoje životno interesovanje za Kinu i navodi sledeće: „Oduvek sam gajio veliku ljubav prema kineskoj kulturi i bio fasciniran njenom pet hiljada godina bogatom istorijom. Još od srednjoškolskih dana, kad je moja majka iz hobija počela da slika kineske akvarele, ta zemlja je okupirala moju maštu i privukla me da čitam o njoj. Bio sam intrigiran raznim dinastijama, posebno Tang i Ming, čiji su istraživači otkrili Indoneziju, Indiju i Afriku i čiji su brodovi sa blagom obišli svet mnogo pre Magelana i najverovatnije stigli do Amerike mnogo pre Kolumba”. Pročitavši scenario za novi film o mumiji, autora Alfreda Goa i Majlsa Milara, Koen je bio impresioniran kako humorom tako i epskom avanturom osmišljenom za Okonelove. Srećna okolnost za sve uključene u projekat bila je to da su producenti mega hitova koji su sve pokrenuli, Mumija iz 1999. i Povratak mumije iz 2001. godine, želeli da usmere serijal u novom pravcu, pa su angažovali Goa i Milara da osveže franšizu. Činilo im se da su istrošili sve mogućnosti u egipatskoj postavci i tražili su autora koji bi poveo Okonelove, uvek željne avanture, iz Afrike i uveo ih u nove avanture na Azijskom kontinentu. „Ideja da bi glineni ratnici Sjena u stvari mogli biti mumije odmah me je privukla”, rekao je Koen. „Glavno je bilo proučiti istoriju Kine tokom dva perioda: 200 god. p.n.e. i 1946. godine, interpretirati je na neobičan način i od toga napraviti jako dobru zabavu...”
Večni heroji i nemilosrdni gospodari rata: glumačka podela
Naša avantura počinje time što mladi istraživač Aleks Okonel, koji sada ima 21 godinu, biva prevaren da probudi mumiju imperatora. Povratak Brendona Frejžera u ulogu smelog avanturiste Rika Okonela bilo je ključno za film, s obzirom da su svi koji učestvuju u filmu verovali da je on jedan od retkih glumaca koji je sposoban da spoji akciju i laganu komediju na pravi način. Frejžer je cenio činjenicu da se vremenska distanca od poslednjeg filma odslikavala i na porodici Okonel. Zaključio je sledeće: „Porodici je dozvoljeno da se razvije i to nam je dalo prostora da glumimo porodicu kojoj je potrebno da se ponovo ujedini. Vidimo supružnike koji se, u najmanju ruku, dosađuju činjenicom da su se povukli i sina koji želi da bude iver koji nije pao daleko od klade. On želi da udovolji ocu, ali je s druge strane i mamin sin, pa čini nekoliko grešaka zbog čega se suočava sa zlikovcem nad zlikovcima, zatočenim imperatorom despotom. Sledom neželjenih dogadjaja, što je i tradicija ovih serijala, još jedna mumija biva probuđena i na Okonelovima je da je zaustave”.
Putovanje kroz vreme: Dva kontinenta tokom dva milenijuma
Film Mumija: grobnica Zmaja imperatora sniman je tokom pet meseci u Severnoj Americi i Aziji. Montreal, Peking i Šangaj bili su gradovi domaćini u kojima su za potrebe produkcije izgrađeni svetovi koji su 2 200 godina udaljeni.
Stvaranje epske scenografije: Dizajn produkcije
Stil filma je prirodno proistekao iz Koenove životne strasti za kineskom kulturom i proučavanja Budizma. Trudio se da sve bude što verodostojnije, a saradnici koji su radili na dizajnu oslikali su dobar deo duhovnog pejzaža filma, posebno predele na Himalajima i dvorište budističkog hrama. Po Koenu dizajn filma je oslikao kinesku istoriju na neobičan način, pri čemu se on dobro zabavio istražujući dva perioda: period od 200 godina p.n.e. kao i događanja u Kini 1946. godine.
Krajnja verzija filma nije u potpunosti ispratila originalni scenario, Felps i Koen su bili otvoreni za promene scenarija u skladu sa izabranim lokacijama za snimanje. Masivne piramide ležale su i dolini među hiljadama grobnica u kojima su bili ostaci kineske rase istrebljene od strane Mongola, jer su članovi njihovog plemena bili ti koji su odapeli strelu koja je ubila Džingis Kana. Tek pre nekoliko stotina godina Kinezi su otkrili ove predele koji su bili potpuno zaboravljeni. Ove grobnice su poslednji tragovi kulture ljudi koji su ubili zastrašujućeg vladara.
Borba sa živim mrtvacima: Borba mačevima i borilačke veštine
Bez komplikovanih scena borbe ovo ne bi bio pravi film o Mumiji. Ključne borbe uključuju i onu koja se odigrava u Odaja temelja, podzemnom hramu u kome imperator pokušava da oživi svoju Glinenu armiju. Odaja sa plafonima sagrađenim od kostiju palih neprijatelja bila je ispunjena razbuktalim plamenovima koji su iscrtavali stazu kojom je imperator prilazio dok je bacao crnu magiju.
Scena koja je fascinirala kineske novinare bila je borba mačevima između Džet Lija i njegove dugogodišnje prijateljice Mišel Jo. Borba se odigrava u prelepoj i surovoj pustinji Tian Mo i predstavlja prvi put da su Li i Jo na suprotnim stranama u jednom filmu.
Tokom ključne scene jurnjave po Šangaju u kojoj se mumija imperatora vozi u svojim kočijama sa četiri konja (snimana u šangajskom studiju), sarkofazi lete ulicama dok se Lin i Aleks očajnički pridržavaju za kočiju. Sve vreme Konelovi ih prate kamionom punim raketa za vatromet. „To je otprilike kao kombinacija „Poštanske kočije” i „Ben-Hura””, nasmejao se Armstrong. „Imamo dvoje mladih u glavnim ulogama u borbi sa Jangom koji je na prednjem delu kočija sa imperatorom. Bila je to ogromna i veoma komplikovana scena. Imali smo gomilu od 500 ljudi koja je učestvovala u snimanju te scene svaki dan tokom dve nedelje”. U filmu ima i dosta scena jahanja koje su snimljene u Tian Mou. Većinu posla su odradili sami glumci, a za kaskaderske scene su angažovani kineski jahači.
Oživljavanje mumije imperatora
Za mumiju imperatora i njegovu legiju Glinenih ratnika, tim za specijalne efekte napravio je seriju mekih-čvrstih figura ratnika od gline, koje su mogli da preoblikuju i pomeraju po želji.
Glavni trik VFX tima bio je omogućavanje kretanja imperatoru, a da to ne izgleda kao da je u pitanju čovek koji nosi gumenu masku.
Izrada legije ratnika
Iako je samo delić Glinenih ratnika iskopan, produkcijski tim je sebi postavio cilj da ih sve oživi. Firma „Digital Domain” bila je zadužena za kreiranje mnogobrojnih armija i Glinenih ratnika (imperatorovi ljudi) i Armije iz temelja(oni koje je imperator poubijao). Morali su da kompjuterskom animacijom ožive 2 500 vojnika Hrama i 4 800 Glinenih ratnika.
Proučavajući istorijske dokumente, od drevnih prikaza balsamovanja do često mračnih knjiga o anatomiji i fiziologiji, tim je ubrzo uradio pravu studiju iz kineziologije i muskulature.
Originalne statue Glinenih ratnika same po sebi su predstavljale istorijski dokument imajući u vidu da je svaki od vojnika Sjena imao jedinstven lik i telesnu građu. Nakon skeniranja njihovih figura tim je osmislio lukav način kako da im razmeni delove tela, tako da publika nikada pred sobom nema dva ista vojnika dok ih gleda kako jurišaju preko bojnog polja. Kada je na kolekciju geometrijski oblikovanih figura dodata tekstura terakote, osvetljenje, senke i pokreti pomogli su da se dočaraju hiljade jedinstvenih ratnika. Trebalo je još omogućiti im da se pokreću, pri čemu su se figure lomile iznova i iznova. Ni malo lak zadatak s obzirom da je trebalo pokrenuti nepomične figure i dijapazonu pokreta dodati i borilačke poteze.