Tako to ,nažalost, obično biva... Blade: Trinity, treći i poslednji deo filmskog serijala se pokazao kao veliko razočaranje za verne ljubitelje Marvelovog stripa ali ne i pogrešan potez po pitanju investiranja novca u velike i pompezno najavljivane, a ipak ne preterano sadržajne holivudske proizvode. Naime, nakon dva filma koja su dostojanstveno propagirala ideju i predstavu o pomenutom junaku, scenarista sva tri dela, David S. Goyer je iskoristio šansu da se okuša i kao režiser.
Da li zbog živog sećanja na rešenja i umeće Guillerma Del Tora ( Blade II, Hellboy ) ili objektivnog nedostatka iskustva, talenta, lošeg odabira glumačke ekipe ili čega već, Goyerov film izgleda prilično neubedljivo i naivno.
Sa druge strane, možda bi ovakvi objektivni nedostaci bili manje upadljivi i, svakako, prihvatljiviji da je dobar scenario izbio u prvi plan, a detaljno razrađena tema, nadograđena na dobro poznatu ideju, skrenula pažnju sa manje ili više bitnih i upadljivih nedostataka. Na veliku žalost nasamarenih i zavedenih gledalaca (kako nemilosrdnim marketingom, tako i pređašnjim iskustvima )- u ovom filmu to nije slučaj, pa je i agonija, izazvana predvidivim dijalozima i mučnim klišeima - veća.
Ipak, uprkos svemu gore navedenom, nema sumnje da će Blade: Trinity ispuniti očekivanja svojih tvoraca i vratiti uloženi novac. Scene akcije su, u ovom slučaju, najzanimljivije, te nema ni sumnje da će naići na odgovarajuću publiku koja će to znati da ceni i u ime tog užitka istrpi i pređe preko ostalih, daleko od zanemarljivih, nedostataka filma.