Ove godine za najbolji film Fest-a proglašen je domaći film “Budjenje iz mrtvih”, reditelja Miloša Radivojevića. Bez sumnje, ovo će biti samo početak nagrađivanja jednog ostvarenja koji se po mnogo čemu može svrstati u kategoriju najboljih filmova kako domaće, tako, očigledno, i svetske produkcije.
Posebna atmosfera koju smo navikli da nose filmovi ovog velikog rediteljskog imena, preneta je i ovde, tako da film ima posebnu težinu i snagu koja nikako ne ostavlja publiku ravnodušnom. Priča o smrti na jedan potpuno ogoljeni način povezana je sa apsurdnošću života, prijateljstva, porodice, politike…Kada smo bili srecni, da li smo sada srećni, pred kim smo iskreni, ko nas laže, a ko nas zapravo voli? Glumačka ekipa takođe je karakteristična za ovog reditelja, pa ćemo opet videti Svetozara Cvetkovića u glavnoj ulozi. Pored njega i Ljubu Tadića, Anitu Mančić, Aleksandru Janković, Svetislava Goncića, Tihomira Stanića.
Priča je smeštena na relaciji između Beograda i jednog malog mesta u unutrašnjosti Srbije i sve se dešava za vreme bombardovanja 1999. godine, koje je samo pozadina priče. Cvetković glumi profesora književnosti na Univerzitetu. Povratkom u svoje mesto odrastanja, vraćaju mu se uspomene, ljudi koje je voleo, porodična kuća…Vremenom sve dobija drugačiji oblik i depresija podstaknuta takvim saznanjem u filmu se prilično oseća. Ono što je specifično u filmu jeste boja koja do kraja filma bledi, te se i vizuelno postiže željeni efekat.
Jedna od ključnih scena jeste dijalog između oca i sina, koji se u prvom momentu čini klasičnim prikazom generacijskog jaza na relaciji stariji komunista i mladi demokrata, a zapravo je jedna realna, jeziva slika društva u malom. Jasno su prikazane posledice i uticaji situacije u državi proteklih godina na individualne, porodične priče i odnose. Nakon razgovora sledi apsurd - ubistvo.
Bez ikakvog tračka svetlosti, film do kraja ostaje mračan, depresivan, ali sa neverovatnom moći, koja prosto uvlači gledaoca i ostavlja ga, bez preterivanja - nemog. U tom smislu, film pogađa suštinu- svojim kvalitetom, složenom pričom, odličnom glumom, razrađenim odnosima među likovima i razvijenom individualnošću glavnog junaka. Prisutna je i simbolika, elementi pravog horora, ali sve to u funkciji jedne ovakve priče.
Iako ovaj film treba gledati sa dozom predustrožnosti, takođe mu treba pružiti priliku da vas u određenim granicama zaokupi i optereti, jer će u tom slučaju ispuniti jedan od svojih bitnijih zadataka - nateraće vas da o njemu razmišljate još neko vreme nakon što ste izašli iz bioskopske sale.