"Modern horror is the most likely OLD HORROR!!!"Tako je u utorak uveče u Domu omladine Beograda pevala (vrištala) gospodjica Ann Shanton (vidi pod Add N to X).Oko 200 fanova, radoznalih i slučajnih prolaznika (dodajmo i one kojima je srce slomljeno zbog košarke) imalo je priliku da vidi najpre nenormalan outfit Ann Shanton i njenih kolega, a zatim i da čuje stare dobre Moog klavijature.
Jednostavne ali razmrdavajuće bas linije i neku napravu koju su neupuceni, poput mene, prvi put videli. Ali zato je zvuk bio više nego prepoznatljiv: tu provejava duh new wavea u svom najboljem izdanju, oštra i jednostavna punk lirika, povremena bučna iskakanja nas upućuju na Sonic Youth, a očito ni Sonic Boom nije ostao bez uticaja na ove ljude. Meni posebna poslastica je stvar "Modern Horror" koja neodoljivo podseća na Tuxedomoon "Waterfront Seat".
E sad, izuzetni zlobnici bi pitali: "Pa šta oni kog vraga sviraju?" To pitanje je možda na mestu, Large Number na neki način predstavljaju samo još jedan new wave pastis ali vratimo se onda na citat sa početka teksta i ne opterećujmo se dalje time. Ovde se pre možemo zapitati da li publika koju bend na kraju pita da li sme da izadje na bis uopšte zaslužuje ovakve koncerte ali to je neka druga tema. Sve u svemu, jedan fin nastup koji će ostati u lepom sećanju, bar do prvog sledećeg gostovanja nekog sastava.